12+1
Srbija je vicešampion sveta u košarci. Da je to ovim momcima i stručnom štabu ponudio pred početak prvenstva bez sumnje bi svi potpisali srebrnu medalju.
Ali… Sada na ovu uvodnu rečenicu ide jedno ALI jer su ovi momci izgunuli na terenu za sveti plavi dres, neki figurativno, a neki zamalo i bukvalno.
Tihi heroj nacije uprkos što je lider ove ekipe u svaakom smislu Bogdan Bogdanović, Aleksa Avramović na svečanom dočeku pred više stotina hiljada ljudi na balkonu izjavio je da ih je povreda Boriše Simanića protiv Južnog Sudana još više ujedinila i učinila da daju i preko maksimuma na terenu.
Srebrnu medalju u Manili osvojili su Filip Petrušev, Nikola Jović, Bogdan Bogdanović, Vanja Marinković, Ognjen Dobrić, Dušan Ristić, Marko Gudurić, Stefan Jović, Dejan Davidovac, Boriša Simanić, Aleksa Avramović, i Nikola Milutinov.
Međutim, da li bi tako izgledala reprezentacija da su svi pozvani prihvatili poziv… Verovatno ne.
Da ne podcenjujemo nikoga iz ove sjajne ekipe koja je zaslužila da u istom sastavu ode na Olimpijske igre u Pariz 2024.godine što je bio i osnovni cilj pred polazak na Filipine mnogi od njih bi otpali, ili što bi ljudi rekli ne bi bili uzeti ni u razmatranje da su neki igrači zvučnijeg imena hteli da “žrtvuju” ovo leto kako bi se stavili na raspolaganju večito osporavanom selektoru Svetislavu Kariju Pešiću.
Od 12 veličanstvenih sa ovog Mundobasketa sigurno mesto pre otkazivanja igrača iz raznoraznih razloga imali bi verovatno samo Bogdan Bogdanović, Marko Gudurić,Stefan Jović i Nikola Milutinov.
Filip Petrušev - Novi igrač Filadelfije koji će od ove sezone deliti slačionicu sa MVP igračem regularnog dela prošle sezone u NBA Džoelom Embidom zapao je za oko selektoru Svetislavu Pešiću usled sjajnih partija u dresu Crvene Zvezde kako u ABA ligi, tako i u Evroligi. Međutim, da je Nikola Kalinić prihvatio Pešićev poziv, verovatno momka sa brojem 3 na poleđini dresa ne bi gledali ovog leta u Manili.
Nikola Jović - Najmlađi član naše reprezentacije, koji je stigao i da igra i u kvalifikacionim prozorima iako igra u NBA ligi. Mlađi Jović u reprezentaciji je u roku od samo nekoliko meseci izgubio dva najvažnija finala u svetu košarke. Prvo finale NBA lige poražen je sa svojim Majami Hitom od Denver Nagetsa, a sada mu je najsjajnije odličje zamalo izmaklo i na Svetskom prvenstvu. Nikola bi za mesto u timu rivala u liku Vladimira Lučića koji se još uvek oporavlja od povrede i koji je može se narodski reći “opravdano odsutan”.
Vanja Marinković - Kad god je ušao na svakoj utakmici, nešto se desilo bi se desilo, kako se kaže. Sjajan šut za tri poena, siguran sa linije slobodnih bacanja, veliki napredak u igri. Ne može se reći da ne bi imao šanse, ali bila bi borba za to mesto pored Nemanje Nedovića da košarkaš Crvene Zvezde iz nekog razloga nije napustio pripreme reprezentacije. Vanja je dao ne mali doprinos ovoj medalji, ali nikog ne bi trebali posebno izdvaati jer oni su ceo turnir bili TIM!
Ognjen Dobrić - Naša mamba na ovom Svetskom prvenstvu kako su ga prozvali i komentatori, ali i strućni konsultanti i košarkaški analitičari imao je nesreću da se povredi u finalu, i tako je Denis Šruder ipak stizao da dođe do daha kada na terenu nema Alekse Avramovića. Ali i momak iz Knina bi bio pod velikim znakom pitanja da se Aleksej Pokuševski stavio na raspolaganje selektoru.
Dušan Ristić - Uz dužno poštovanje lika i dela bivšeg igrača Crvene Zvezde, a sada španskog Kanarijasa 1939, on bi skoro sigurno otpao sa spiska da se u Staroj Pazovi pojavio osvajač i NBA prstena i MVP finalne serije u 2023.godini Nikola Jokić.
Umesto u Staroj Pazovi, tih dana je Jokić uslikan sa svojim saigračen iz Denvera Aronom Gordonom na Somborskom hipodromu kako gleda trke konja i navija za svog pulena.
Koliko god Nikola Jokić bio Nikola Jokić čini se da mu srpski zaljubljenici u košarku nikada neće oprostiti još jedan u nizu otkaz reprezentaciji, ovaj možda važniji od onog kada je “odjavio” Đorđevića. Veliko razočaranje čitave nacije posebno posle izjava iz Amerike da je spreman da se odazove na selektorov poziv. Navijači su bili toliko ogorčeni da nisu hteli da veruju kada je kapiten Bogdanović izjavio da ih je Jokić zvao i čestitao im na prvoj pobedi na prvenstvu sveta.
Dejan Davidovac - Deda, koji je igrao i mečeve u kvalifikacijama s obzirom da je proteklu sezonu proveo u CSKA u Moskvi koja usled već poznate situacije sa Ukrajinom ne igra mečeve Evrolige. Bacao se po terenu, hvatao te neke ničije lopte koje kad se odbiju od obruča svi gledaju u njih. Ali i njemu kao i najmlađem među ovim sjajnim momcima Nikoli Joviću veliki “rival” za mesto u avionu bio bi Nikola Kalinić.
Boriša Simanić - Što je rekao Aleksa Avramović “ovaj dečko je za Srbiju dao više nego mi svi zajedno” i to je bukvalno tako. Imao je malu minutažu na prvenstvu, ali je bio tu da uskoči kad treba. Ali se onda desio taj Južni Sudan i taj činilo se na prvu loptu samo malo ozbiljniji udarac, a ono… Boriša se posle tog duela sa centrom afričke reprezentacije doslovno borio za svoj život. Košarkaš španse Saragose je u roku od samo tri dana imao dve operacije, a u drugoj hiruškoj intervenciji mu je morao biti odstranjen bubreg koji je nastradao u onom duelu pod košem. Oporavlja se Boriša u dobrom smeru, izašao je na balkon, dobio ovacije, otpozdravio ljudima i seo na stolicu jer je još uvek slab fizički da bi mogao da stoji toliko vremena. Kao i Ristić, veliko je pitanje da li bi Simanić bio odabran u 12 putnika za Manilu. Jokićevo ime na spisku bi precrtalo jednog od njih dvojice sigurno.
Aleksa Avramović - Srce i duša našeg tima. Rezervni plejmejker na ovom prvenstvu. Znali smo da je Aleksa borben i srčan, videli smo to u dresu Partizana, da je brz i da ima poene u rukama, a veliko je pitanje da li bi imao priliku da to sve pokaže i da izraste u nekog kome će skandirati ime ona velika reka ljudi koji su bili ispred čuvenog balkona. Usled otkaza Vasilija Micića koji je ove sezone potpisao ugovor karijere i igraće u Oklahomi za Tandere u najjačoj ligi na svetu. Pored Nikola Jokića, to je bio činilo se najveći hendikep za nacionalni tim, ali onda se celoj Srbiji, Evropi i svetu ukazao jedan dečko velikog srca koji se vratio u Srbiju sa Šej Gildžusom Aleksandrom u džepu, Aleksa Avramović. Iako vežina ljudi govori samo o njegovoj odbrani, ne treba zaboraviti da je Čačanin sjajno menjao Stefana Jovića na mestu organizatora igre.
Jednom prilikom je bivši selektor reprezentacije Aleksandar Đorđević rekao da reprezentacija nije 12 najboljih igrača, nego 12 momaka koji se najbolje razumeju na terenu, i koji dišu kao jedan, upravo je to definicija Srbije na ovom nedavno završenom Svetskom prvenstvu na Filipinima.
Da u ovom trenutku pitate građane Srbije, navijače koji su pratili Mundobasket po kafićima i navijali, svi bi se složili da istih 12 Svetislav Pešić vodi u u Pariz sledeće godine na Olimpijske igre.
A on, Kari, Piroćanac, sve hladnodnokrvno u njegovom stilu, ali do jednog trenutka, ali kako su igrači rekli da ih je još više ujedinila poruka Boriše Simanića iz bolnice, tako se i Pešić promenio u obraćanju na konferencijama i bivao emotivniji u govorima.
I na kraju, van protokola, van terena, van stručnog štaba, ali za mikrofonom iza klupa. Darko Plavšić. Komentator Sportkluba koji je sa lica mesta prenosio utakmice, ali tako da je svaki čovek koji gleda mogao da oseti atmosferu u Manili kao da je u prvom redu tribina. Emotivno, navijački, a opet tako profesionalno. Čini se koliko god pamtili ovih 12 veličansvenih i naravno ceo stručni štab na čelu sa Svetislavom Pešićem, nećemo zaboraviti ni izveštavanja Darka Plavšića i njegove koleginice Jelene Lukić koja izveštava i sa utakmica Evrolige. Ostaće upamćeno za sva vremena ono Darkovo “Trči Bogdan u istoriju” koje je nekoliko puta puštano i na razglasu na dočeku ispred Skupštine.
Vidimo se posle Pariza na balkonu!
Miloš Orošić.