Pošto zbog zdrastvenih problema nisam mogao da se bavim seniorskim fudbalom,oslučio sam se da postanem trener...
Kao student Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja u Novom Sadu dosta toga sam naučio od mojih profesora što se tiče prakse.
Pre nego što sam se prijavio za polaganje za licencu u Kuči fudbala u Staroj Pazovi,pozvao sam trenera petlića Hajduka iz Beške B.O. da mi omogući da uz njega "pečem" zanat...
Međutim,već na prvom treningu sa malo je reći nedisciplinovanom decom,kojh je bilo 34(slovima,trideset i četvorica) uvideo sam da kao student ali i kao bivši fudbaler koji je prošao sve mlađe kategorije gore navedenog kluba,bez lažne skromnosti bolji sam trener,ali i pedagog što deci tog utrasta(7-11 godina) više i treba,od pomenutog njihovog trenera.
Deca koja su pod njegovom komandom već duže od godinu dana ne znaju osnove fudbala(ne bi ni trebala da znaju,ali bi on morao da ih nauči njima za tih 15-18 meseci.
Na delu treninga koji sam kreirao samostalno ostao sam zapanjen činjenicom da deca koja treniraju fudbal već skoro dve godine ne znaju da "skipuju" .
Ne da ne znaju neko nikad i nisu čula za termin "skip"...
Povrh svega,tu ima dece koju apsolutno ne zanima fudbal,nego samo ispunjavaju bolesne fantazije svojih roditelja,koji preko svoje dece pokušavaju da nadoknade nešto što oni nisu uspeli dok su bili u njihovim godinama ili nešto malo stariji.
Ali tu su i momčići koji su več sa devet-deset godina umislili da su "zvezdice",a pritom ni jednu osnovnu vežbu ne znaju da urade pravilno(ali opet,nisu oni krivi što ih niko nije naučio).
Srećom postoje i po neki lepi primeri dece,koja se ne ističu nadmenošću,ali ističu se nečim drugim,marljivim radom,za koji će sasvim sgurno biti nagrađeni u daljem bavljenju fudbalom,ako se odluče da ga igraju profesionalno.
Navešću vam primere,malog Marka,koji se na treningu ne čuje,ne bude ni jednom opomenut od strane trenera ali svaku,baš svaku vežbu uradi besprekorno.
I braća Luka i Lazar,koji pre treninga fudbala imaju trening Teekwondoa i trče iz sale u salu da bi stigli i odradili i takođe su to dva dobra momčića koji vredno treniraju.
Naravno postoje tu i loši primeri,ali oni nisu vredni pomena...
Kada ostali budu na nivou Marka,Strahinje i Fiće(koji su najmlađi) i Lazara,po marljivošću i radu na treningu,tada ću ja doživeti ličnu satisfakciju,jer će to biti moj potpis.
M.I.O.